Najljepse ljubavne pjesme poznatih pjesnika

Pablo Neruda

OVE NOCI

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.

Napisati, na primjer: “Noć je puna zvijezda,
Trepere modre zvijezde u daljini”.

Noćni vjetar kruži nebom I pjeva.

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Volio sam je a katkad je I ona mene voljela.

U noćima kao ova, držao bih je u svom naručju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.

Voljela me, a katkad sam I ja nju volio.
Kako da ne ljubim te njene velike nepomicne oci.

Ove noći mogu napisati najtuznije stihove.
Pomisao da je nema. Osjecaj da sam je izgubio.

Slusati beskrajnu noc, bez nje jos beskrajniju.
I stih pada na dusu kao rosa na livadu.

Nije vazno sto moja ljubav nije mogla zadrzati.
Noc je zvjezdovita I ona nije uz mene.

Ista noc odijeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo vise isti.

Vise je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio.
Moj glas je iskao vjetar da joj dodirnem uho.

Drugome. Pripast ce drugome. Kao prije mojih poljubaca.
Njen glas, Njeno sjajno tijelo. Njene beskrajne oci.

Vise je ne volim, zaista, a mozda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako dug je zaborav.

Jer sam je u nocima, kao ova, drzao u svom narucju,
Moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila.

Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje,
I ovi stihovi posljednji koje za nju pisem.

Mala kavana

Mala kavana.Treperenje sunca
I stol u kutu za dvoje-
Pa ti me ljubiš, zbilja me ljubiš,
Drago, jedino moje?!

Mjesece ljubav je u meni rasla,
Al nikom to ne htjedoh reći.
Bio sam sam, ispijen od čežnja,
A tako blizu sreći.

Da l' mogo sam slutiti ovoga jutra,
Blijed još od probdite noći,
Da ću ti meko šaptati riječi,
Sanjane u samoći?

I da ću tog jutra, što će se vječno
U riznici srca da zlati,
Naić na ruku toplu i spremnu
Da stisak mi dršćući vrati?

Dobriša Cesarić

RAINER MARIA RILKE:

Samoća

Samoća je poput kise,
U veceri iz mora se dize,
Iz ravnica pustih I dalekih stize,
Ide u nebo, gdje je uvijek ima.
I tek sa neba pada po gradovima.

Pada prije neg svijetlost je izasla,
kad ulice se okrecu spram zore,
I kad se tijela sto nisu nista nasla,
Razocarano dijele puna mora,
I kada ljudi sto od mrznje gore,
U postelji jednoj moraju da noće.

Tad dolaze valovi samoće…

GRAD

Ti govoris: `Otici cu nekoj drugoj zemlji, nekom
drugom moru
i grad cu pronaci bolji nego sto je ovaj.
Jer ovdje sto cinjah gresno uvijek je bilo
i moje srce, poput mrtva trupla, lezi pokopano.
Koliko ce ovdje mojih misli jos rasut se?
Kamo god da okrenem se, kamo god da gledam
vidim tek ruine crne mog zivota u ovom gradu
gdje provedoh tako mnogo dana, traceci ih i
nisteci.`

Al` ne, drugu zemlju, drugo more ti pronaci neces,
ovaj grad ce zauvijek te pratit.
Istim ces ulicama hodit, starec
u susjedstvu istom, u istim oronut kucama.
Skoncavati uvijek u ovom ces gradu, ne nadaj se
drugom.

Broda nema za te, niti jedne ceste.
I svoj zivot kojeg si nistio ovdje
unistio u cijelom si svijetu.

Konstantin Kavafi

rijeka i more

on je rijeka a ja sam more.
njegov je nemir naglost voda
koje raspasuju travu. ja ih slusam
kako huce u tijesnom koritu
probijajuc se kroz duboki kanjon
snagom od koje sustaje moja blagost.

ja sam nestrpljivo more. on je rijeka.
njegove ladje nisu moje ladje.
njegove ptice nisu moje ptice.
ali njegovim ladjama ja sam sidriste
gjde je dopusteno sjesti uz vatru
i smijesiti se jednoj prici
zbog koje se zaboravlja smionost.
njegovim pticama ja sam klisura
koja ih sakriva u svoje stijene
misleci da ih otimlje oceanu.

on je prispjela rijeka. ja sam more.
moje obale postaju njegove obale.
moje oluje postaju njegovo uzglavlje.
moja beskrajnost postaje njegov mir.

vesna parun

Cekaj me

Cekaj me i ja cu sigurno doci
Samo me cekaj dugo
Cekaj me i kada zute kise noci ispune tugom
Cekaj i kada vrucine zapeku
I kada mecava brise
Cekaj i kada druge niko ne bude cekao vise
Cekaj i kada pisma prestanu stizati iz daleka
Cekaj me i kada cekanje dojadi svakome koji ceka
Cekaj me i ja cu sigurno doci

Ne slusaj kada ti kazu da je vrijeme da zaboravis
I da te nade lazu
Nek povjeruju i sin i mati da vise ne postojim
Neka se tako umore cekati i svi drugovi moji
I gorko vino za moju dusu nek piju kod ognjista
Cekaj
I nemoj sjesti s njima
I nemoj piti nista
Cekaj me i ja cu sigurno doci
Sve smrti me ubiti nece

Nek rekne ko me cekao nije taj je imao srece
Ko cekati ne zna
Taj nece shvatiti niti ce znati drugi
Da si me spasila ti jedina cekanjem svojim dugim
Nas dvoje samo znatcemo kako prezivjeh vatru kletu
Naprosto ti si cekati znala kao niko na svijetu

Simonov

NJOJ
Živiš uza me, kao dah jasmina,
il mjesečina iznad krtih stijena,
tošeć me slašću, što pored svih mijena,
ima stalnost noći, mora i planina.

Htio bih te dići uz zanos violina
do dalekih zvijezda, gdje nikoga nema,
ta sjati uza te, riješen svih vremena,
uz muziku, što bi dragala s visina.

Najteže mi je, kad te noć odnose!
O da te barem san večeri svake
ugrabi, pa mi čaroban donese

tvoj osmijeh, što je sve ljepši i mlađi,
moje bi noći bile tada lake,
a moji snovi mnogo, mnogo slađe

zaboravih autora...nadopunite me

`Ko zna?
Ah, nitko, nitko ništa ne zna
Krhko je znanje
Možda je pao trak istine u me
A možda su sanje
Još bi nam mogla desiti se ljubav
Desiti, velim
Ali ja ne znam da li da je želim
Ili ne želim.
U moru života što vječito kipi, što vječito hlapi
Stvaraju se opet, sastaju se opet možda iste kapi
I kad prođe vječnost zvjezdanijim putem
Jedna vječnost pusta
Mogla bi se opet u poljupcu naći neka ista usta
Možda ćeš se jednom uveče pojavit prekrasna, u plavom
Ne sluteći da si svoju svjetlost lila mojom davnom javom
I ja koji pišem srcem punim tebe ove čudne rime
Oh, ja neću znati najdublja mi čežnjo niti tvoje ime
Pa i ako duša u tome trenutku svoje uho napne
Sigurnim će glasom zaglušiti razum sve što slutnja šapne
Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom pogledat ko stranci
Bez imalo svijesti koliko nas vežu neki davni lanci
A vrijeme se kreće, a vrijeme se kreće ko sunce
U krugu
I nosi nam opet ono što je bilo
I radost i tugu
I sinut će oči, naći će se ruke a srca se dići
I slijepi za stope bivšega života njima ćemo ići
`Ko zna?
Ah, nitko, nitko ništa ne zna
Krhko je znanje
Možda je pao trak istine u me
A možda su sanje
Još bi nam mogla desiti se ljubav
Desiti, velim
Ali ja ne znam da li da je želim
Ili ne želim.

D. Cesarić
Ne znam je li baš sve kako treba, onako je iz glave.

Sa tvojih usana

kad sat zazvoni na kuli
sred begove dzamije
ja sicu sicu do baste
satro sljive da poberem
ti uzmi ibrik
srebrn ibrik
ko fol vode da doneses

i tada priznat cu ti sve
sapnut rijeci te
volim te

sa tvojih usana
vrucina ubija
jos pamtim legende
starih plemena
sto za ljubav glavu gube
i umiru kada ljube
i tada priznat cu ti sve
sapnut rijeci te
volim te

Z. Arslanagic

Rilke:
Ljubavna pjesma

Kako da zadržim dušu svoju
da se k tvojoj ne vine? kako bih je
preko tebe uznio u visine?
O, kako bih je skloniti htio
uz nešto izgubljeno na dnu tmine,
na jedno mjesto, strano i tiho,
čiji se talas ne bi raznjiho
kad se talasaju tvoje dubine.
Al' sve što dirne tebe i mene,
ko gudalo nas zajedno prene.
Glas dviju struna, o mi to jesmo!
Čijeg smo samo to glazbala zvuci
i koji nas svirač drži u ruci?
O, slatka pjesmo!

A.G.Matoš
Samotna ljubav

Ponoć već je prošla, svjetlo mi se gasi,
na baršunu crnom leži teška noć;
Čelom mi se truni spomen tvoje vlasi-
Ljubavi daleka, kad ćeš, kad ćeš doć?

Otišla si. Gdje si? Ko da umrla si,
Udaljenost ima smrti tužnu moć,
Srcem srsi, strasti, dušom sumnje, strasi-
Poginut ću noćas i za dragom poć.

Ljubav nije sreća! - znaš li kad mi reče?
Ljubav to je rana, i ta rana peče,
Ljubav boli, boli, kao život boli.

Teško, teško onom koji voli-
Nisi pravo rekla. Ljubav bol je, plamen,
Ali muči samo kad sam sam - ko kamen.

Naslov komentara: FATO Tue Nov 25, 2008 11:23 pm

OSTAJEM PRI ONOME STO SAM REKO :TI SI JEDNA VRLO KOMPLETNA ZENA I STRASNO SAM PONOSAN STO TE MOGU SVRSTAT U MENI DRAGE LJUDE(I ZENE)
LJUBIM MOJU POETU IPOZNAVAOCA DOBRE LITERATURE

Naslov komentara: RE: Skiti Tue Nov 25, 2008 11:46 pm

Skiti nemoj da me tako hvalis da se nebih uobrazila ..hvala TI ipak

Ali kad si vec tu hajde jedna za tebe nadam se da ce ti se svidjeti la la la la

Kot droben žarek
posvetiš v moj dan,
požgečkaš me in zbudiš.
V moje sanje zadišiš
kot razkošen cvet.
Tako svobodno prihajaš, odhajaš,
da si zame vedno tu, ob meni.

Broj komentara : 59 Reputation : 0 Points : 0 Registration date : 2008-11-02

ako je pjesma za mene ,ja sam pocascen,tako lijepu pjesmu nikad nisam dobio,posebno ne od takvog spisatelja kakav si ti,ljubim te

Hvala SKITI hvala ...cmokimmmmmmmmmm

Čekaj me, i ja cu sigurno doći,
sve smrti me ubit neće.
Nek kaže tko me čekao nije
Taj je imao sreće!
Tko čekati ne zna, taj neće shvatit,
niti će znati drugi
da si me spasio ti jedini
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat će mo kako
preživjeh vatru kletu -
naprosto, ti si čekati znao
kao nitko na svijetu...

Pusti me da sanjam

Ti si moje utociste pred buru.
Ti si razlog mom osmjehu na licu
Ti si taj bez kojeg se ne moze.

Bez tebe...bila bi izgubljena,
tvoja je ljubav cista i iskrena...
tvoje srce...prepuno ljubavi i njeznosti.
Presli smo dug put...
ceka nas jos dio te usamljene ceste...
I ako je tesko to putovanje....
i ako mozda postane jos teze...
mi izdrzat cemo...

Zajedno mi smo jaci...
i jacina ljubavi nase ce nas voditi putem tim
Ja odustati necu...nikad
sve dok imam tebe.
Kad pogledam u oci tvoje tek znam...
sta je iskrena i prava ljubav...
I kad me drzis u svom narucju...
nicim se to uporediti ne moze...
jer tad...tad sam u raju.

Pusti me da lezim kraj tebe zauvjek...
da gledam tvoje prelijepo lice
I sanjam o nama i nasem zivotu...
tebe kraj sebe zauvjek...
pusti da se izgubim u zagrljaju tvom ...
sve do tog dana...kad taj san postane java.

[You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kako divno je
osjetiti caroliju prvog dodira
punog strasti, njeznosti......
Dodir usana
kad cijelo tijelo zadrhti
caroliju kada nisi siguran letis li ili sanjas...
Kad si siguran samo u jedno
ne zelis da taj osjecaj stane....
Kako divno je osjetiti caroliju poljupca
punog beskrajne cznje
koji objavljuje tvoju potpunu predaju
Beskrajna carolija razlijeva se tijelom
gdje nase rijeci, price nemaju nikakvu snagu
nikakvu moc
Samo uzivas u poljupcima
do dugo u noc
duboku noc...Kako divno je
priznati da si da uvijek na prvom mjestu ces biti
zauvijek ljubav tvojim imenom zvati
Kako je divno tebe imati

[You must be registered and logged in to see this image.]

Misao

Ne shvacena.
Ne dorecena.
Posebna.
Zivot ju je tkao,
onako kako zeli,
cineci nas tuznim,
il´nas veseli.

Okupira nas cesto,
pred sobom
sve ruseci.
Upravo tamo ,
stremeci,
gdje je upucena.

Ne zaustavljiva
i gluha,
za sve drugo.
Ne dodirljiva,
sve do trenutka,
dok ne dodirne
nebo svoje zelje.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kroz otvoren prozor osjecam svjezinu...
Hladan zrak dotice mi kozu...Jezim se...
Udisem punim plucima...
Zrak mi miluje kosu...
Dok mi uvojci spreteno padaju po licu...
Misli mi lutaju ...Odlazim tebi...
Daleko si,ali opet jako blizu...
Mislima te pokusavam dotaknuti...
Pruzam ruku svoju prema tebi...
Da bar na tren pomazim ti lice...
Prodem prstima kroz kosu...
Stisnem te cvrsto u zagrljaj svoj...
Da osjetimo sve zelje,snove nase u trenutku...
I dok hladnoca i svjezina pluta oko nas...
Srcima nasim je toplo...
A duse pjevaju...plesu na note ljubavne...

Broj komentara : 59 Reputation : 0 Points : 0 Registration date : 2008-11-02

EHHHHHHH,STA MI RADITE NA OVOJ STRANICI NEMOGU NISTA NAPISAT RUZNO,SVASTA SE DESAVA PA I TO
HAHAHAH
LJUBIM JE MOJE POETSKE DUSE,LIJEPO JE BIT ZALJUBLJEN,ALI NAJLJEPSE PJESME SU NAPISANE U MOMENTIMA EMOTIVNE PATNJE
LJUBI VAS SKITY

VOLIM TE

Voljeti znaci imati dusu
voljeti znaci imati srecu
ako se to vazi za sve
onda se nikada razocarati necu.
Zasto te volim
pa znas valjda i sam
jer tebe zelim samo za sebe
i sve cu da ti dam.
Volim te oci zvezdanog sjaja
usne senzualnih crta
voljeti te hocu sve do samnog kraja
Volim te, volim
volim te tijelom i dusom svom
reci cu svima
recicu svijetu cijelom.

Opomena
Cuj, reci cu ti svoju tajnu:
Ne ostavljaj me nikad samu kad neko svira. zesco

Mogu mi se uciniti duboke i meke
oci neke, sasvim obicne. volimo se

Moze mi se uciniti da tonem u zvuke,
pa cu ruke svakom pruziti.
Moze mi se uciniti lijepo i slatko
voljeti kratko, za jedan dan.
Ili mogu kom reci o tome casu cudesno sjajnu,
predragu mi tajnu: KOLIKO TE VOLIM.
O, ne ostavljaj me nikad samu
kad neko svira. zesco

Ucini mi se: negdJe u sumi
ponovo sve moje suze teku
kroz samonikle neke cesme.
Ucinice mi se: crn leptir jedan
po teskoj vodi krilom sara
sto nekad neko reci mi ne smije.
Ucinice mi se: negde kroz tamu
netko pjeva i gorkim cvijetom
krvavog srca u ranu dira.
O, ne ostavljaj me nikad samu,
nikad samu,
kad neko svira. zesco

Umiljato oko moje

Gotovo je, gotovo je
svanula je ljubav jedna
sve sto drugom dala ne bih
uspjelo je samo tebi

Umiljato oko moje
ljepsee usne ne postoje
nisam srela ljubav vecu
i zbog tebe poludjecu

Trazili su, trazili su
mnogi puta do moga srca
bogatstvo bi svoje dali
da ga nadzu nisu znali

Umiljato oko moje
ljepse usne ne postoje
nisam srela ljubav vecu
i zbog tebe poludecu

Dozvoli mi da te volim

Polažem u tvoje ruke sudbinu svoju i cini što želiš
što ti na um padne;Podižime u nebesa da sjecem put munji.
Bacime u prah koim se vjetar poigrava.
SAMO MI DOZVOLI DA TE VOLIM.....
Radi od mene što hoceš;Gorni me u pakao da ispaštam
pošaljime u vasionu da me praznina proguta.Gurnime s mosta il s puta
SAMO MI DOZVOLI DA TE VOLIM....
Bacime u oganj da postanem pepeo pretvorime u kišu ironiju suza
isjecime nek ožiljci plaše druge..
Iscupaj mi srce nek ostane rupa,SAMO MI DOZVOLI DA TE VOLIM...
Povampirime da me progone progonjeni..
Napravime prosijakom jer to je bar lako
Pretvorime u nulu da budem ono što jesam..
SAMO MI DOZVOLI DA TE VOLIM.....
Uništi svijet i sve u njemu
Uništi mene za sva vremena...
polažem u Tvoje ruke
sudbinu svoju.Cini što želiš --U ime mržnje li ljubavi.
SAMO MI DOZVOLI DA TE VOLIM..... la la la la

Pablo N.
AKO ME ZABORAVIŠ

Hoću da znam
jednu stvar.

Znaš kako je to
ako gledam
kristalni mesec, crvenu granu
spore jeseni u mom prozoru,
ako dotaknem
uz vatru neopipljiv pepeo
ili izborano telo drveta,
sve me odvodi tebi
kao da je sve sto postoji,
mirisi, svetlost, metali
poput barčica što plove
ka ostrvima tvojim koja me čekaju.

E, pa dobro,
ako malo-pomalo prestaneš da me voliš
i ja ću prestati tebe da volim
malo-pomalo.

Ako me odjednom zaboraviš
ne traži me
jer bih te ja već zaboravio.

Ako smatraš dugim i ludim
vetar zastava
što prolazi kroz moj život
i odlučiš
da me ostaviš na obali
srca u kome imam korena
zapamti
da ću toga dana,
toga časa
dići ruke
iščupati svoje korene
u potrazi za drugim tlom.

Ali
ako svaki dan,
svaki sat,
pristaneš da mi budeš sudbina
s neumoljivom slašću,
ako se svakoga dana popne
jedan cvet do tvojih usana tražeći me
o ljubavi moja, o moja
u meni se sva ta vatra ponavlja,
u meni ništa nije ugašeno ni zaboravljeno,
moja ljubav se hrani tvojom ljubavlju, ljubljena,
i sve dok živiš biće u tvojim rukama
ne napuštajući moje.

--------------------------------------------------------------------------------

Istog časa kako si otišla
stihovi su prestali vrijediti
ne samo oni o tebi
nego općenito; svi
stihovi ljubavni stihovi politički
i stihovi o smrti

Koji su se na tebi grijali
koje sam mogao na tebi ispitati
s pogledom na tebe
idući u tvoju trošnu ložnicu
ispisani na tvojoj načetoj puti
potražiti ih u tvojim
gorućim usnama

I sad mi se postavlja pitanje:
što ostaje od poezije
kad se rastane od one
koja me na nju silila

Istog časa kad si otišla
pokušavao sam spasiti
pokušavao sam ispraviti
pokušavao zalijepiti
ali udarci udarci…
kroz koje najprije voda
pa niska večer
pa »trava prerasla«
i na koncu
zvučni znak
zračni znak očajanja

To sve sabrati
i spaliti za sobom
na prijevaru
na izdaju
pokorenu zemlju ljubavnika

» CESTITAM ZENOO