Bih-Geto

Bih-Geto
 
HomeHome  Kako koristiti ovaj Forum?Kako koristiti ovaj Forum?  TražiTraži  RegistracijaRegistracija  LoginLogin  

Share | 
 

 Jesenjin

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Go down 
AutorPoruka
neeno
Admin
Admin
avatar

Broj komentara : 432
Reputation : 0
Points : 9
Registration date : 2008-10-11

KomentarNaslov komentara: Jesenjin   Thu Nov 06, 2008 8:56 pm

*
Već je veče. Rosa
pala na koprivu.
Stojim pored ceste,
naslonjen na ivu.
-------------------------------------------


OPONAŠANJE PJESME

Pojila si konja s dlanova u hodu,
slika bijelih breza pala je u vodu.


------------------------------------------------------
MAJČINA MOLITVA

U kući kraj sela, u dubokoj boli,
pred ikonom kleči starica i moli.

I molitva njena govori o sinu,
sin negdje daleko brani domovinu.

Starica se moli, suza se ne stidi
i očima trudnim strašnu sliku vidi.

Ona vidi polje, polje poslije boja
i na zemlji mrtva svog sina heroja.

Teče krv iz grudi, svuda mrtvi leže,
a on hladnom rukom stijeg dušmana steže.

Sva se skamenila od sreće i muke
i sijedu je glavu spustila na ruke.

Obrve joj rijetke sijede vlasi kriju
ko biserje suze teku iz očiju.



------------------------------------------------------------

Dijete moje, nad sudbinom tvojom dugo plačem
i tugujem svake noći sve jače i jače.

Znadem, znadem, skoro, skoro, život ide kraju,
ponijet će me, s tužnom pjesmom, da me pokopaju.

Vidjet ćeš sa prozora ponjavu mi bijelu,
slomit će se tvoje srce u nijemom opijelu.

Plakao sam dugo, dijete, tople riječi teku,
slediše se moje suze u bisernu rijeku.

Nizao sam ogrlicu za to, kada krenem,
ti je stavi oko vrata, da te sjeti mene.



------------------------------------------------------------

PJESMA O KUJI

Jutros je rano u štali,
gdje rogoz se zlati u kutu,
oštenila sedmero malih,
štenad riđu i žutu.

Dugo ih mazila nježna,
lizala prljavo inje,
tekla je voda snježna
pod tijelom životinje.

Uveče, kao i vazda,
koke na lijegala kreću.
Namršten uđe gazda
i strpa štenad u vreću.

Po snijegu trči i laje,
za dubokim stopama hoda.
Još uvijek drhtala je
nezamrznuta voda.

A kad se vraćala vrela,
bokova punih pjene,
njoj se mjesec vrh sela
učini - njeno je štene.

Gledala nebo je plavo,
cvilila nasred druma,
a mjesec je tonuo pravo
iza dalekih šuma.

I nijemo, kao da kreće
bačeni kamen niz brijeg,
pale su oči pseće
ko zlatne zvijezde u snijeg

--------------------------------------------------------


LISICA

Na smrskanoj nozi se dovukla
i savila kraj brloga uz brijeg.
Krvava nit je granicu povukla,
odijeliv joj od mrka lica snijeg.

Odzvanjo pucanj još kroz dim je gusti,
ljuljo u oku šumski joj se put.
Iz džbunja vjetar razbarušen, pusti,
raznosio je zvonku sačmu svud.

Nad njom ko žuna kružila je magla.
Vlažno se veče žarilo u krug.
Uznemirena glava već se sagla
i hladan bje na rani jezik dug.

Ko baklja žuti rep u snijeg je pao,
i dah gnjiloće obuze je svu.
Inja i dima vonj se širit stao,
a krv je tiho kapala po tlu.


-----------------------------------------------
Zelena frizura
djevičanske grudi,
zašto ti, tanka brezo,
pogled po jezeru bludi?

O čem ti zvoni pijesak?
I što ti vjetar veli?
Ili ti granata kosa
mjesečev češalj želi?

Otkrij mi, otkrij što misli
tvoj drveni um,
ja volim taj tvoj tužni
predjesenji taj šum.

A ona reče: "Druže,
radoznao tako
danas u zvjezdanoj noći
pastir je ovdje plako.

Ljeskala se je trava,
mjesec je pružao sjene,
on grljaše koljena moja
bjelja no u žene.

Uzdahnuvši duboko
pod zvonom grana ovih
izustio je: - Zbogom!
Do ždralova novih!"


--------------------------------------------
ISPOVIJEST HULIGANA


Neću da se varam. Idem s ranom
u srcu još uvijek dosta čistom:
zašto mene zovu šarlatanom?
Zašto mene zovu skandalistom?

Nisam pljačkao po šumama ljude,
niti streljo apsenike jadne.
Samo sam vragolan ćudi lude,
spreman svakom svoj osmijeh da dadne.

Uličice tverske mene vole.
U tom kvartu psu sam poznat svakom.
Imam srce moskovskoga lole,
psi me znadu po koraku lakom.

Svaki konj, pa bila to i raga,
kad me vidi meni glavom klima.
Moja ruka životinje draga.
Svaki stih moj utjeha je njima.

Ja cilindar ne nosim zbog žena.
Glupa strast je jednaka rugobi.
Iz njeg ja, da dušu riješim sjena,
kobilama dajem zlato zobi.

Drugog carstva ja pronađoh vrata,
jer mi niko ne zbori ko bratu.
Svakom psu sam spreman oko vrata
svezat svoju najljepšu kravatu.

Neću više ja da idem s ranom
u svom srcu. Sad mi sviće istom,
da me zato zovu šarlatanom,
da me zato zovu skandalistom.

-----------------------------------------------



Večer je crne obrve svio,
nečiji konji stoje kraj kuće.
Nisam li juče mladost propio,
nisam li prestao voljeti juče?
.
No ako jednom i zavolim drugu
i s njom ću, znadem, bilo s kojom,
sanjati o tebi, krijući tugu,
o tebi koju sam zvao svojom.

Pričat ću što je bilo davno,
o svemu što si sa mnom provela.
O glavo moja, luda glavo,
do čega si me samo dovela.

-------------------------------------------------------



PJESMA

Pjesmu jednu žalosnu i slavuji poju,
pjesmu posmrtnu za ludu glavu moju.

Bezbrižna je rasla i obijesna je cvala,
a sada je klonula, kao mrtva pala.

Misli moje, misli! I bol ispod tjemena,
propio sam mladost mnogo prije vremena.

Kako se to desilo ne znam da li zna se.
Noću jastuk studeni privijam uza se.

Zvoni pjesmo žalosna i vrati mi snagu.
U mraku se pričinja - grlim svoju dragu.

Za oknom harmonika, mjesec pali svijeću,
znam da svoju jedinu nikad sresti neću.

Krvi-zoro višnjeva, ljubavi od snova,
ko gitara stara si, kao pjesma nova.

Sa jednakim osmijehom, u muci i sjaju
što djedovi pjevaju i unuci znaju.

Pjevajte u mladosti, neka idu ljeta,
svejedno će ljubljena ocvast poput cvijeta.

Ocvao sam, ne znam gdje. U piću? Od slave?
Nekoć su me voljeli, sad se i ne jave.

Zato tako žalosno i slavuji poju
pjesmu svoju posmrtnu i za glavu moju.

Bezbrižna je rasla i obijesna je cvala,
a sada je klonula, kao mrtva pala.

_________________
da repliciram ovome gospodinu.Neobrase se lubenice dok sljive nepopadaju
Na vrh Go down
Vidi profil korisnika http://bihgeto.forumieren.com
Lady - Fata
stalni clan
stalni clan
avatar

Broj komentara : 503
Mjesto : Austria
Reputation : 0
Points : 5
Registration date : 2008-10-28

KomentarNaslov komentara: Re: Jesenjin   Fri Nov 07, 2008 12:50 am

Konstantin Simonov - Čekaj me



Čekaj me, i ja cu doći,
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj me i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge nitko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vrijeme da se zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek povjeruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek piju kod ognjišta.
Čekaj i nemoj sjesti s njima,
i nemoj piti ništa.

Čekaj me, i ja cu sigurno doći,
sve smrti me ubit neće.
Nek kaže tko me čekao nije
Taj je imao sreće!
Tko čekati ne zna, taj neće shvatit,
niti će znati drugi
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat će mo kako
preživjeh vatru kletu -
naprosto, ti si čekati znala
kao nitko na svijetu...



NENI I MEDENOJ
Na vrh Go down
Vidi profil korisnika
Lady - Fata
stalni clan
stalni clan
avatar

Broj komentara : 503
Mjesto : Austria
Reputation : 0
Points : 5
Registration date : 2008-10-28

KomentarNaslov komentara: Cesaric   Fri Nov 07, 2008 12:51 am

Povratak
Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav
Desiti-velim,
Ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.

U moru života što vječito kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi -
I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta.

Možda ćeš se jednom uveče pojavit
Prekrasna, u plavom,
Ne sluteći da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja, koji pišem srcem punim tebe
Ove čudne rime,
Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,
Niti tvoje ime!

Pa ako i duša u tome trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim će glasom zaglušiti razum
Sve što slutnja šapne;

Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
Pogledat ko stranci,
Bez imalo svijesti koliko nas vežu
Neki stari lanci

No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono što je bilo:
I radost, i tugu.
I sinut će oči, naći će se ruke,
A srca se dići -
I slijepi za stope bivšega života
Njima ćemo ići
Na vrh Go down
Vidi profil korisnika
Lady - Fata
stalni clan
stalni clan
avatar

Broj komentara : 503
Mjesto : Austria
Reputation : 0
Points : 5
Registration date : 2008-10-28

KomentarNaslov komentara: ARSEN DEDIC   Fri Nov 07, 2008 12:53 am

Arsen Dedić - Ne daj se Ines
Ne daj se Ines
Ne daj se godinama moja Ines
drukčijim pokretima i navikama
Jer još ti je soba topla
prijatan raspored i rijetki predmeti
Imala si vise ukusa od mene
Tvoja soba divota
Gazdarica ti je u bolnici
Uvijek si se razlikovala
po boji papira svojih pisama, po poklonima
Pratila me sljednjeg jutra oko devet do stanice
I ruši se zeleni autobus tjeran jesenjim vjetrom
kao list niz jednu beogradsku padinu
U večernjem sam odijelu i opkoljen pogledima

Ne daj se mladosti moja, ne daj se Ines

Dugo je pripremano naše poznanstvo
I onda slucajno uz vruću rakiju
i sa svega nekoliko rečenica, loše prikrivena želja
tvoj je način gospođe i obrazi seljanke
prostakušo i plemkinjo moja
Pa tvoje grudi, krevet
i moja soba objesena u zraku kao narandza
kao narancdzasta svjetiljka nad zelenom i modrom vodom Zagreba
Proleterskih brigada 39 kod Prkovic
Pokisla ulica od prozora dalje i šum predvečernjih tramvaja
Lijepi trenuci nostalgije, ljubavi i siromaštva
Upotreba zajednicke kupaonice
I "Molim Vas, ako netko traži"

Ne daj se Ines

Evo me ustajem tek da okrenem ploču
Da li je to nepristojno u ovakvom času
Mozart Requiem Agnus Dei
Meni je ipak najdraži početak
Raspolazem s još milion nježnih
i bezobraznih podataka naše mladosti
koja nas pred vlastitim očima vara, i krade, i napušta

Ne daj se Ines

Poderi pozivnicu, otkaži večeru, prevari muža
odlazeci da se počešljaš u nekom boljem hotelu
Dodirni me ispod stola koljenom
Generacijo moja, ljubavnice

Znam da će još biti mladosti,
ali ne više ovakve - u prosjeku 1938
Ja neću imati s kim ostati mlad ako svi ostarite
I ta ce mi mladost teško pasti
A bit ce ipak da ste vi u pravu
Jer sam sam na ovoj obali
Koju ste napustili i predali bezvoljno
A ponovo počinje kiša,
kao što već kiši u listopadu na otocima
More od olova i nebo od borova
Udaljeni glasovi koji se miješaju
Glas majke prijatelja, kćeri, ljubavnice, broda, brata
Na brzinu pokupljeno rublje pred kišu
I nestalo je svjetla s tom bjelinom
Još malo šetnje uz more i gotovo.

Ne daj se Ines
Na vrh Go down
Vidi profil korisnika
Lady - Fata
stalni clan
stalni clan
avatar

Broj komentara : 503
Mjesto : Austria
Reputation : 0
Points : 5
Registration date : 2008-10-28

KomentarNaslov komentara: ARSEN DEDIC   Fri Nov 07, 2008 12:55 am

Poslije ljubavi
Poslije ljubavi
ostaju telefonski brojevi koji blijede

Poslije ljubavi
ostaju čase sa ugraviranim monogramima
ukradene po boljim hotelima

Poslije ljubavi
ostaje običaj da se bijelo vino nalijeva u dvije čaše
i da crte budu na istoj visini
Poslije ljubavi
ostaje sto u kavani i začuđen pogled konobara
što nas vidi sa drugima

Poslije ljubavi
ostaje na usnama metalni okus promašenosti
i adrese pozajmljenih soba od 4 do 6

Poslije ljubavi
ostaje rečenica – dobro izgledaš ništa se nisi promijenila,
javi se ponekad
imaš još moj broj

Poslije ljubavi
ostaju tamne ulice kojima smo se vraćali
poslije ljubavi,
ostaju melodije sa radija koje lagano izlaze iz mode,
ostaju tajni znaci,
ljubavne šifre,
ostaje tvoja strana postelje
i strah da će neko iznenada doći,
spuštena slušalica kada se javi nečiji tuđi glas,
hiljadu i jedna laž.

Poslije ljubavi
ostaje rečenica: „Ja ću prva u kupatilo"
i odgovor: „Zar nećemo zajedno?"
„Ovaj put ne"

Poslije ljubavi
ostaju saučesnici,
čuvari tajne koja nije više tajna,
ostaje laka uznemirenost kada u prolazu udahnemo
poznati parfem na nepoznatoj ženi.

Poslije ljubavi
ostaju nepotpisane razglednice Venecije i Amsterdama,
prepune pepeljare,
prazno srce,
navika da se pale dvije cigarete istovremeno,
fotografije snimljene u prolazu,
zagubljene ukosnice,
taksisti koji nas nisu voljeli
i cvjećarke koje jesu.

Poslije ljubavi
ostaje povrijeđena sujeta.

Poslije ljubavi
ostaju drugi ljudi i druge žene.

Poslije ljubavi
ne ostaje ništa.
Na vrh Go down
Vidi profil korisnika
Lady - Fata
stalni clan
stalni clan
avatar

Broj komentara : 503
Mjesto : Austria
Reputation : 0
Points : 5
Registration date : 2008-10-28

KomentarNaslov komentara: Re: Jesenjin   Fri Nov 07, 2008 12:57 am

Josip Pupačić-

Tvoja duša šuti i govori


Zbog tebe sam obolio u sebi
gdje si ti
I ne smijem te više vidjeti
A gledao bih te
do dna vremena
koje činiš trenutkom
trenutkom što je vječnost po tebi
Tvoje prisustvo briše staze moje tišine
po kojima lutam u tvome odsustvu
Nemoj da te vidim
Hocu da te naselim živim sobom
i da prestanem izvan sebe ići tvojim životom

Zbog tebe sam obolio u sebi
gdje si ti
I ne smijem te više vidjeti
A gledao bih te
do dna vremena
koje činiš trenutkom
trenutkom što je vječnost po tebi
Tvoje prisustvo briše staze moje tišine
po kojima lutam u tvome odsustvu

Prije nego iz mene moju svijest izvedeš
daj da te spoznam kao istinu
Prije nego neznano odšumi moj sluh
da te čujem
kao glas koji me na svijet dozvao
I prije nego utopim te u svoj vid
da te vidim
kao svjetlo koje ostaje u sebi

Tražiti te ne znači živjeti
vec slijep moliti gluhe ove predjele
da se tobom napune
Vidjeti te ne znači umirati
vec hrvati se sa sjenama mutnoga sna
u kome ti isčezavaš
Imati te ne znači hraniti se
vec gladnim grlom tamaniti voće
i žednim grudima presušivati izvore
Izgubiti te ne znači osiromašiti
vec bojati se pustoši
i naslućivati bijedu
koju za sobom ostavljaš.
Na vrh Go down
Vidi profil korisnika
mlada
Pocetnik
Pocetnik
avatar

Broj komentara : 124
Reputation : 0
Points : 74
Registration date : 2008-11-30

KomentarNaslov komentara: Re: Jesenjin   Tue Dec 02, 2008 3:58 am

"Kad bi covjek mogao reci ono sto voli....
Kad bi covjek mogao uzdici svoju ljubav do neba,kao sto je oblak uzdignut u svjetlost....
Kad bi poput zidova sto se ruse bila pozdravljena istina uzdignuta u sredistu....
Kad bi covjek mogao razoriti svoje tijelo,stavljajuci samo istinu svoje ljubavi,istinu samog sebe,kojom se ne zove slava,sreca ili ambicija,nego ljubav ili zelja....
Ja bih konacno bio onaj kako sam zamisljao,onaj sto svojim jezikom,svojim ocima,svojim rukama objavljuje pred ljudima nepoznatu istinu,istinu svoje istinske ljubavi....
Ne poznajem slobodu,osim slobode da budem zarobljen u nekome,cije ime ne mogu cuti bez uzbudjenja...zbog kog zaboravljam sebe u tom jadnom postojanju...
Za kog sam i danju i nocu ono sto zeli,a moj duh i tijelo plove u njegovu duhu i tijelu....kao izgubljeno drvlje sto ga more dize ili topi,slobodno...sa slobodom ljubavi...jedinom slobodom koja me ushicuje,jedinom slobodom za koju umirem....
Ti opravdavas moje postojanje,da te ne poznam ne bih zivio...
da umirem ne znajuci te,ne bih umro jer nisam zivio...."(Luis Cernuda)
Na vrh Go down
Vidi profil korisnika
mlada
Pocetnik
Pocetnik
avatar

Broj komentara : 124
Reputation : 0
Points : 74
Registration date : 2008-11-30

KomentarNaslov komentara: Re: Jesenjin   Tue Dec 02, 2008 4:03 am

Samo trenutak postade nijemim svjedokom ljubavi...U nemirnom djelu misli sastali su se dlanovi...vezani a odvojeni od cijelog svijeta...pricali su pricu...
I ostade uzdah zarobljen izmedju nadanja i zelja onog trenutka koji se ureze i ostaje...
I nemoj mi sad reci da me ne poznajes...nemoj ni pomisliti da te ne osjecam....
Na vrh Go down
Vidi profil korisnika
Sponsored content




KomentarNaslov komentara: Re: Jesenjin   

Na vrh Go down
 
Jesenjin
Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Na vrh 
Stranica 1/1
 Similar topics
-
» Poetski kutak

Permissions in this forum:Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
Bih-Geto :: Stvaralastvo :: Poezija-
Idi na: