TIN UJEVIC

SVAKIDASNJA JADIKOVKA



Kako je tesko biti slab,kako je tesko biti sam,
i biti star,a biti mlad!

I biti slab i nemocan,i sam bez igdje ikoga,
i nemiran,i ocajan.

I gaziti po cestama,i biti gazen u blatu,
bez sjaja zvijede na nebu.

Bez sjaja zvijezde udesa,sto sijase nad kolijevkom,
sa dugama i varkama.

-O Boze,Boze,sjeti se
svih obecanja blistavih
sto si ih meni zadao.

-O Boze,Boze sjeti se
i ljubavi ,i pobijede,
i lovora ,i davora.

I znaj da Sin tvoj putuje
dolinom svijeta turobnom
po trnju i kamenju,
od nemila do nedraga,
i noge su mu krvave,
i srce mu je ranjeno.

I kosti su mu umorne,idusa mu je zalosna,
i on je sam napusten.

I nema sestre ni brata,nema oca ni majke,
i nema drage ni druga.

I nema nigdje nikoga do igle draca u srcu
i plamena na rukama.

I sam i samcat putuje pod zatvorenom plaveti
pred zamracenom pucinom,

i komu da se potuzi?
Ta njega niko ne slusa,
ni braca koja lutaju.

O Boze zeze tvoja rijec i tijesno joj je u grlu,
i zeljna je da zavapi.

O Boze tek da dovrsi pecalno ovo lutanje
pod svodom koji ne cuje

Jer meni treba mocna rijec,jer meni treba odgovor,
i ljubav ili sveta smrt.

Gorak je vijenac pelina mracan je kalez otrova,
ja vapim zarki ilinstark.

Jer mi je mucno biti slab,jer mi je mucno biti sam-
(kada bih mogao biti jak,

kada bih mogao biti drag)-
no mucno je najmucnije
biti vec star,a tako mlad !